Dopusti da ti objasnim u čemu je fora…

U redu, vratili smo se kući. Odmorili. Dojmovi su se slegli i sada se može o svemu lijepo pričati. Treći dan Fere za mene je bio poprilično razočaravajući. Line-up mi nije bio nešto, tako da sam se kratko zadržala na koncertu.

Jonathan

Jonathan je svirao kada sam stigla. Prije samog festivala nisam čula za njih, niti sam čula njihove pjesme. Srećom, u kampu sam imala zanimljivog susjeda koji je moje prijateljice i mene upoznao s tim riječkim bendom. Njihovu pjesmu Who Lies To Whom puštao je na svojem pojačalu nekoliko puta dnevno. Pošto sam te večeri piknik stageom hodala bez ikakvih očekivanja, riječki rokeri su me ugodno iznenadili.  Zvukom podsjećaju na Franz Ferdinand, po pozornici divljaju i fino zabavljaju ljude. Publike je bilo manje nego prethodna dva dana u to vrijeme.

Six Pack

Nakon njih uslijedio je Six Pack. Skupilo se više ljudi i nešto je žešće bilo u zraku. Uz Crvene makove, Olovke izlomljenog srca i ostale stvari publika je divljala, plesala, a u središtu je nastala, za takve koncerte, tradicionalan mosh pit. Publika Fere je također sudjelovala u snimanju novog spota Six Packa, tako da kada izađe možete vidjeti djelić te luuuude atmosfere. Njihov koncert naravno nije prošao bez Fabričke greške, Delfinovog leta i one možda najpoznatije, Nekako najviše me boliš ti.Meni je Six Pack bio prolazan, zbog publike i načina na koji se Miki obraćao publici. Nekada pjevači između pjesama samo trabunjaju neke gluposti, nekad te gluposti imaju smisla, ali ih nitko ne želi slušati, a nekad nemaju veze s vezom. Mikijeva komunikacija s publikom je ugodna i održava publiku na nogama cijelo vrijeme. Dok najavljuje pjesmu Hvala ti za ovaj sunčan dan, Miki kaže kako treba uživati u malim stvarima. E Miki, u pravu si.

Neno Belan & Fiumens

Nakon Six Packa slijedi Neno Belan i njegovi Fiumensi koji izvode pjesme nekadašnjih Đavola. Sve u svemu, jako dosadno. Publika se znatno smanjila, ne krivim ih, jer i ja sam ubrzo otišla. Dvije stvari su vrijedile tih 20 minuta provedenih na koncertu Belana. Melodija, koja je ugodna nekoliko sekundi, prije nego što Belan počinje pjevati pjesmu koja zvuči kao svaka prethodna. I saksofonist koji cijelo vrijeme pleše pa kad ga gledaš i tebi postane mrvicu zabavnije. Eto. No, ipak odeš nakon nekog vremena, jer ne možeš više slušati monotoniju njegovog glasa i njegovih pjesama.

Usprkos tome što je drugi dan trafostanica pregorjela, te sam od Pipsa, kojima sam se toliko veselila, čula par pjesama, usprkos tome što je treći dan bio lošiji, moje mišljenje o Feri se ne mijenja. Ta vibra koju festival nosi sa sobom za mene je pokosila sve ono loše. Čak i onaj ledeni tuš, ispod kojeg sam uspjela izdržati svega par sekundi, iako sam na njega čekala 10 minuta, nije mi kvario doživljaj (čula sam da mnogima je). Neke stvari bi se svakako trebale popraviti u vezi festivala, jer na toliko ljudi apsurdno je imati samo 5 funkcionalnih tuševa, a o wc-u da ne pričam.

No, kao što rekoh, genijalna atmosfera je pokosila svaku moju pomisao na nešto loše. Gdje god da prođeš ljudi se druže, upoznaju, pjevaju i plešu. Netko zasvira gitaru i odjednom umjesto petero ljudi, oko tebe se nalazi njih dvadesetak i svi uživaju kao ti.

Frendica kaže da misli da je Ferragosto festival na koji bendovi dolaze zbog publike, a ne publika zbog bendova. Ima u tome nešto istine. Skupi se puno rulje sa zajedničkim interesima i Fera iz njih izvuče ono najbolje. I osjećaš se sretno. E da, zabavna priča. Zajedno s uobičajenim društvom, s nama se na Feru uputila jedna Amerikanka. Kaže da joj je bilo ludo. Plesala je tri dana, 80% vremena nije razumjela ni jednu jedinu riječ, niti što se točno oko nje događa, ali uživala je. Stvar je atmosfere i ljudi, cura je to shvatila.

Jednog jutra netko je zapjevao pjesmu o Ferragostu. Nisam prije znala da postoji pjesma,  svidjela mi se, pjevao se dio koji ide Ferragosta nikad dosta. Slušam je sad dok ovo pišem i shvaćam da objašnjava stvar puno bolje nego što ja to pokušavam u ovom reportu. Stoga, završavam, odjavljujem se, ali prije toga želim reći hvala Ferragostu i vidimo se nagodinu, 100%. Živjeli!

Facebook galerija

Piše: Leticija Rojc
Fotka: Vida Žagar

 

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Možda vam se također sviđa...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *