Yo, yo, yo, ekipa – LiveSvirke live s Ferragosta!

Evo nas live s Ferragosta!

Drugi dan je, sjedimo na dekici u šumi i tražim riječi dok se čekaju Pipsi, Repetitor, Mašinko i ostalo društvo. Prva večer je prošla fenomenalno. Stigoh tek na Pridjeve (ovo zvuči k’o da sam u osnovnoj školi), čiji je nastup bio lepršav i poletan. Tijekom nekih izvedbi imala sam feeling da slušam poneku laganiju stvar od Parafa. Bili su dobra podloga za ostatak večeri te su stvorili opuštenu atmosferu. Iako je tada još uvijek bilo malo ljudi.

Antenat

Nakon Pridjeva slijedio je Antenat i to kako a(n)ten(t)at veoma dobre glazbe. Bend za koji nikad prije čula nisam me potpuno oduševio. Navala dobre energije i jebeno dobrog ritma na koji plešeš čak i ako nisi svjestan da plešeš. Publika ih je stvarno dobro prihvatila i tu polako počinje gužva. Energičnost prvobitno stvara njihov frontman koja se kasnije širila publikom poput vatre. A, bome je bilo i tako vruće. Bilo je tako dobro da je koncert posjetio i jedan krokodil.

Elemental

Sada je već nastala totalna gužva, ljudi iščekuju Elemental, koji je trebao nastupiti na prošlogodišnjem Ferragosto JAMu, no kiša ih je u tome spriječila. I sama Remi je rekla da će ovim koncertom nadoknaditi prošlogodišnju propuštenu svirku. Svoj nastup su otvorili pjesmom Ništa. Napuhani krokodil je skakao s jedne strane publike na drugu i svi su poskakivali u nadi da ga lansiraju čim jače u zrak. Elemental je ionako poznat po svojim bombaja nastupima, kaže moja prijateljica Hana (a ja se nisam mogla sjetiti epiteta koji bi to bolje opisao). Ništa drugačije nije bilo ni na Feri te su svojim pjesmama napravili pravu ludnicu. Krokodilu su se s vremenom pridružili i ogromni šareni baloni pa se činilo kao da se čitava publika igra. Razočaravajuće je što nije bilo dovoljno vremena da izađu na pozornicu i odsviraju neki bis.

Bajaga

Bilo je grozno vruće. Pakleno. Ipak, nismo od onih koji odustaju lako. Na pozornicu stupa Bajaga i cijela stvar kreće s druge strane jastuka. Mislim da se čar publike Fere posebno prepoznala tijekom njegovog koncerta, jer za razliku od Antenata, gdje je cijelu stvar u rukama držao bend, sada je publika vodila glavnu riječ. Bez takve publike Bajaga bi meni osobno bio opako dosadan. Recimo, bilo je forica kada je tijekom pjesme Moji drugovi nastao vlakić. Isprva je izgledalo kao da je u vlakiću skupina prijatelja, a to je vjerojatno tako i krenulo, no pridružilo im se još puno ljudi te se činilo da vlakić nema kraja. Svi zajedno su u ritmu pjesme skakutali s jedne strane livade na drugu. Odsvirao je sve svoje hitove: Dobro jutro džezeri, Život je nekad siv nekad žut, Godine prolaze, Kad hodaš i, naravno, Tišina. Pjesma Zažmuri sa sobom je donijela i brojne upaljače, a Momčilo je tu pjesmu posvetio svima zaljubljenima. Sve u svemu, vrlo zabavano.

O Kandžiji nemam što reći jer taj koncert nisam doživjela, ali nema veze, bit će prilike.

Ferragosto je za sada pakleno vruć. Ali prokleto dobar. Organizacija me se baš nije dojmila, to je nešto na čemu bi se trebalo poraditi, ali ono ključno kod festivala: atmosfera, ljudi, mjuza – sve štima. Štima veoma dobro.

Živjeli, idemo na drugi dan!

Piše: Leticija Rojc
Fotka: Vida Žagar

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Možda vam se također sviđa...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *