nuSynergetic: projekt kakvog svi trebaju, a rijetki ga mogu ostvariti

Dvije večeri za redom, u inače napuštenoj i ruševnoj varaždinskoj sinagogi, poklonici dobre glazbe, prijatelji i simpatizeri nuSynergetic Orchestra, su svjedočili velikom finalu višemjesečnog mukotrpnog, požrtvovnog i predanog rada 55 uključenih volontera i entuzijasta. Ukupno tristotinjak posjetitelja je imalo priliku u dva termina doživjeti nesvakidašnje koncertno izdanje, koje već drugi puta predstavlja povijesno važan trenutak za kulturu grada Varaždina, ali i puno šire. Plaćao se ulaz. Karte su rasprodane. Tražila se ulaznica više, s razlogom!

20161102-nik_401_7606

No, nije to bio „samo“ koncert. Iza svega stoji puno, puno šira priča… I, plaćenom ulaznicom nitko nije profitirao, nego se svakom kupljenom ulaznicom podržao jedan hvale vrijedan projekt koji je toliko puno više od samo koncerta.

Više od dvije godine nastaje, raste, gradi se projekt, koji periodički poprimi za javnost vidljivu, opipljivu formu kroz koncert. Iako nosi oznaku „1“,ovo je bio treći nuArs Session, i tek drugi dostupan za širu javnost. Ne bih se previše osvrtao na same koncerte, jer svoj doživljaj će nam uskoro prepričati naša Andreja. Ovo je više neka moja kritika društvu – ponajviše mjerodavnim institucijama, politici, „utjecajnim“ i bogatim građanima, vlastima (lokalnim, regionalnim, na državnoj razini)…

Eventualno samo da dodam video kojeg smo uhvatili sa sudionicima i posjetiteljima nakon prvog koncerta, jer to više govori od bilo kakve napisane riječi.

U nastavku, iskorištavam (štoviše zlorabim) euforiju oko vrhunskog događaja, i iznosim neke svoje frustracije. Pa nek’ ovo bude blog zapis, sloboda govora, iznošenje osobnih stavova. I, please: No Hard Feelings.

Projekt vrijedan svačije pozornosti

Pratim nuArs Session i nuSynergetic u svima fazama nastajanja i rasta projekta. Imao sam tu sreću i čast biti već na prvim kavama i razgovorima kad se tek počelo razmišljati o „tamo nekom session-u“. Pisao sam o tome prošle godine, pa se ne bih ponavljao: Kako su nastajali nuSynergetic Orchestra i nuArs Session – 1. dio.

Napravljeno je i nekoliko sjajnih osvrta od kolega s prijateljskih nam medija (svakako pročitajte):
varaždinski.hr – autor: Goran Štimec
ziher.hr – autor: Tim Hrvaćanin

Imam ideju, ali nemam pojma kako je realizirati

Česta je pojava u društvu (ne samo u području kulture) da se javljaju pojedinci ili skupine s dobrim, ili štoviše odličnim idejama. No, uistinu rijetki imaju muda i kapacitet realizirati svoje ideje, i pretvoriti ih u nešto konkretno.

Tužno, ali istinito: Gotovo je normalno čuti: imam odličnu ideju, ali kad bi mi netko dao hrpu love, pa bih ja to nekako već realizirao… Međutim, takav stav je neprirodan. No, možemo ga prepoznati čak i u javnim institucijama. Dakle, sveprisutan je, pa je to onda ipak valjda normalno…

nuSynergetic je primjerice stvari postavio upravo suprotno: „ajmo sami pokušat napraviti, naći ćemo načina, eksperimentirat ćemo, vidjeti što i koliko možemo napraviti vlastitim snagama“. E, pa, tako se stvari rade. Postoje vidljivi rezultati. Jedan je upravo iza nas…

Institucije na javnom proračunu još uvijek ne prepoznaju dovoljno ovakve stvari. Lakše je iskrcati pola milijuna kuna tvrtki u gradskom vlasništvu za penale koji se moraju platiti zbog neispravno postavljenog javnog natječaja za neke javne radove…

20161102-nik_7551

Novac koji se uludo troši na krive stvari

U našoj se domovini novac troši na krive stvari. Nećemo sad ulaziti u klasične rasprave o uhljebima i o tome koliko nesposobnih i nekompetentnih ljudi sjedi u stolicama ili foteljama, i na sasvim krivi način raspolaže novcem nas obveznika i troši ga uludo – baca ga u vjetar… Toga smo svi i više nego svjesni, i nitko od nas ne poduzima ništa po tom pitanju.

Međutim, možda bismo mogli ući u raspravu koliko novaca se iz državnog, županijskih i gradskih proračuna baca na neperspektivne projekte, ustanove koje sišu javni proračun a ne znaju stvoriti dodanu vrijednost ili čak osigurati samoodrživost, što je normalno za očekivati da se desi u nekom razumnom periodu…

Napušteni prostori Grada i samoodrživost kulture

Skupljajući inspiraciju i materijale za ovaj blog, i kroz razgovore s ljudima koji su pohodili ovaj nuArs Session, došao sam i do zanimljivih informacija i zaključaka o kojima isto tako mislim da vrijedi razmišljati.

nuSynergetic se fokusira na oživljavanje napuštenih gradskih prostora (za sada samo u Varaždinu). No, nisu samo sinagoga, Varteksove hale, vojarna u Optujskoj i stara vojna pekara napuštene, neiskorištene, sablasno prazne i uništene građevine koje se može za svašta iskoristiti, oplemeniti ih…

20161102-nik_7523

Melanija Gradečak, varaždinska glazbenica, cura koja živi i kuži kulturu i glazbu, je sinoć u našem razgovoru savršeno poentirala, a meni je tek jutros to leglo, uz njezino dodatno pojašnjenje: projekti poput nuSynergetic-a moraju ići u HNK. Zašto HNK? Pa, ljudi moji HNK-i su PRAZNI (naravno, preuveličavam i generaliziram). I to ne samo u Varaždinu. Nešto sam malo istraživao, pa sam naletio na neke informacije (neću iznositi detalje jer su informacije javno dostupne), gdje zapravo dolazimo do toga da je HNK na gradskom proračunu s xx zaposlenih (sa stalnim primanjima) – a, koliko se zapravo toga dešava u HNK-u? Kad ste zadnji puta bili na nekoj predstavi, koncertu i da je sve bilo krcato? Kad se zadnji puta desilo da je neka predstava nakon doživljene premijere imala svoje stalno mjesto u programu i uvijek bila rasprodana. Rijetko?! OK, tu naravno odskače Kerekeš Teatar, jer oni neke stvari ipak rade na drugačiji način, i koliko vidim, ne sjede doma čekajući da se dogodi prilika za predstavu, nego ono što imaju – realiziraju. HNK je čini mi se danas prazan prostor koji nema sadržaja. Da, ali za sadržaj treba novaca. Pa da. Pa proizvedimo novac. Bez sadržaja nema novaca.

Masu puta sam čuo za situacije da se u podrumskoj sceni Rogoz ne mogu dešavati koncerti ili eventi jer eto baš tada netko ima u kazalištu probu, a pozornica je baš iznad Rogoza i buka bi im smetala. Pa jebote. Ako im je tamo radno mjesto, pa neka probe imaju za radnog vremena. Ono, od 8:00 – 16:00. Naravno da to tako ne može funkcionirati u praksi zbog XY razloga.

I, koliko još ima takvih rupa bez dna?! Vani kultura proizvodi novac. Ne uvijek da bi se pojedinci bogatili, ali barem da bi sve skupa bilo samoodrživo, a ne trošak. Ponovimo: samo-održivo! Da se mi u digitalnoj eri, u doba digitalnog marketinga gdje uz minimalni trošak možeš dobiti ogroman povrat investicije pa čak i ostvariti profit (ako znaš što radiš), bavimo pitanjima poput: zašto je HNK prazan i imaju problema s financiranjem sadržaja?! Pa kak je to moguće?!

20161102-nik_7459

Evo nekoliko mojih (nevažnih) zaključaka:

  • Grad ima prostorekoji zjape prazni, ali nema sadržaja. I nema pojma što će s prostorima. Ali treba sadržaj.
  • Postoje projekti koji nemaju prostor, a imaju sadržaj koji dugoročno donosi koristi cjelokupnoj zajednici, a ne samo povlaštenoj šačici ljudi
  • Javni proračun financira neperspektivne ustanove i projekte zato jer su „dio tradicije“, a ne zato jer imaju potencijal za rast i razvoj
  • Financiranjem neperspektivnih priča i „projekata krvopija“ se zakidaju perspektivni projekti koji mogu doprinositi razvoju kulture, društvenog poduzetništva, turizma i vezanih biznisa
  • Svi puno kukamo, a ništa ne poduzimamo
  • Rado se prijavljuju projekti (čak na Ministarstva) koji očekuju financiranje za krpanje rupa u budgetu, a ne radi stvaranja dugoročno održive priče
  • Želite li naučiti kako se neke stvari rade? Ugledajte se u nuSynergetic.
  • Itd.

Maćehinski odnosi prema kulturi

Shvatimo jednom za svagda. Kultura nije trošak. Kultura nije privilegija bogatih. Kultura je nužnost i pravo svakog građanina. Ali, nemreš mi reć’ da je trošak, ako postoje napisani stručni radovi o tome kako kultura može biti čak i unosan biznis (biznis = ono kad rad obiteljima donosi kruh na stol).

Da sumiram što sam zapravo htio reći. Projektima poput nuSynergetic treba pomoć i podrška javnosti i javnih ustanova. Ali, ne da bi se pokrivali troškovi, nego da bi se ubrzale mogućnosti da ovakvi projekti počnu proizvoditi dodatne vrijednosti, poticati razvoj uz kulturu vezanih (kreativnih) industrija, pa čak do toga da počnu proizvoditi radna mjesta. A nakon inicijalne pomoći i podrške, projekti poput nuSynergetic znaju stvarati sadržaj i postići samoodrživost. Pričamo o mladim generacijama. O ljudima kojima u datom trenutku čak nije bitno hoće li sada imati što za jesti, ako čvrsto vjeruju u svoju ideju, u svoj projekt, i znaju da će se sve to isplatiti u trenutku kad dobro naprave posao – oni će to realizirati.

20161102-nik_7619

Ne znam da li bi se itko mogao složiti sa mnom, no čvrsto ću stati iza ovih riječi: da se ovakvoj inicijativi poput nuSynergetic da na raspolaganje „besplatan“ prostor poput HNK i jednogodišnji budget kojeg se tamo trenutno upucava gotovo uludo, projekt bi u samo 2 godine proizvodio takav nevjerojatan kulturni i multimedijalni sadržaj na svjetskoj razini, novac koji će to sve skupa hraniti, i čak okruženje koje će općenito poticati razvoj različitih grana poduzetništva, pa i zapošljavati ljude.

A pola milijuna kuna bačenih u vjetar zbog penala – nezamislive stvari bi se mogle napraviti s tom lovom, pa čak do razine izvozništva.

Misliš da lažem? Pozovi me na kavu pa ću ti nacrtati. Pitaj Marina Kerešu, Martinu Friščić, Nevenu Kereša, Marka Prepelića i sve koji uz njih prolijevaju znoj za nešto u što vjeruju – pitaj njih što bi učinili s pola milijuna kuna (a ne bi kupili BMW ili Audi, uvjeravam te).

Outro

Teško mi je zadržati objektivnost, isključiti emocije i nepristrano pisati i pričati o nečemu što pratim od samih začetaka, čega sam na koncu i sam dio. Uvijek mogu pokušati, ali ponekad ne želim, pa ću na kraju izraziti jedan veeeliki BRAVO!!! cijeloj nuSynergetic ekipi: od organizacije, preko glazbenika, do svake dobre duše koja je/će na bilo koji način sudjelovala u stvaranju i realizaciji ovog, prošlih i svakog budućeg nuArs Session-a.

20161102-nik_7536

Svaki grad zaslužuje svoj nuSynergetic. Svaki grad treba jedan nuSynergetic. No, budimo realni, uistinu rijetki mogu imati tu privilegiju da u svojoj blizini imaju nuSynergetic. Jer, nuSynergetic nije orkestar. nuArs Session nije koncert. To su na prvom mjestu ljudi koji su sve to napravili, a takvi su rijetki, i nemoguće je ovakvo nešto replicirati bez ovih ljudi. Sorry, ali tako je. No, uvijek možete pokušat napraviti neki svoj nuSynergetic…

Marko Drenovački

Fotografije: Džeraldina Kuzminski

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Možda vam se također sviđa...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *